Zdravo! Vratila sam se svojoj prelijepoj, udobnoj, mirisljavoj kuci! Do sada raspust prolazi fino, sto je iznenadjujuce. Nije da su mi prethodni raspusti bili sranje, nemojte me pogresno shvatiti, samo nisam navikla na to da mi se puno lijepih stvari desava uzastopno. Prije mi se uvijek desavalo nesto prelijepo i nestvarno, pa bi nedugo poslije toga doslo nesto grozno i neshvatljivo. Mozete reci da mi to odrzavalo neku ravnotezu ali isto tako nikada nisam dozvoljavala sebi da budem previse sretna. Sada jesam. Kako god, danas sam shvatila da me nevjerovatno zivciraju depresivni i previse subjektivni ljudi. Da. Nekoliko drugarica (ako ih uopste mogu tako nazivati) se...Rezu. Da, rezu vene, emo, bla bla, kako god to zelite nazvati. I ponovo, nemojte me pogresno shvatiti, nisam "mrzitelj" ljudi koji su jednostavno tuzni, ali brate kada neko ko ima sve u zivotu uzme zilet u ruke i pocne izigravati neku zrtvu nesto.. Jednostavno neshvatljivo. Mislim ima ljudi na svijetu koji umiru u bolnicama i dali bi sve za zivot, a neki balavci ga pokusavaju sebi oduzeti samo zbog glupih stvari. Kao: "ne svidjam mu/joj se", "debeo/la sam", "niko me ne voooli". Da, mozda im treba terapija, psiholog ali to ne opravdava to sto cine nevjerovatne gluposti. Zbog takve sjebane psihe, i interneta i okoline ja sam izgubila dvije dobre prijateljice. Ljudi, neka vam se stalno po glavi motaju lijepe stvari u vasem zivotu i ne dajte da vas obuzmu tuzne misli. I ja mozda imam najmanje 100 razloga da budem tuzna sada, odem zatvorim se u sobu, legnem u krevet i non-stop placem. To ni u ludilu ne bih uradila. Zato volite svoj zivot jer imamo samo jedan...osiiim ako vi niste jedni od onih koji vjeruju u reinkarnaciju..ali kako god, samo jedan zivot i u starosti cete se kajati. Mnogo.

Mnogo puta sam razmisljala o tome kako bi bilo otvoriti blog po 34 put.
Dobro nisam.
Ali ipak, evo me, otvaram blog nakon svega toga.
Nemam neku posebnu predstavu kako ce on izgledati, i kakva cu sranja u njega pisati ali mogu vam obecati jedno - nece biti dosadno.
Okej, bit ce dana kada se budem htjela ubiti od dosade, i ti dani ce bas biti oni kada cu vas najvise smarati. Tim danima cu pisati o najnebitnijim problemima i svakojakim glupostima koje ne bi zaintrigirale ni moju rodjenu majku, a ne vas, obicne smrtnike.
Da, kako je krenulo cini mi se da je zena besmrtna.

Dobro, necemo sada o tim nebitnim glupostima jer nas cekaju jos vece, kako reci, bitnije gluposti. Na bloggeru cu se pretstavljati kao Meredith Gray jer vec odavno pratim seriju Greys Anatomy, ili "Uvod u Anatomiju". Meredith je moja inspiracija ili kako god vi to htjeli nazvati.

Ja sam osoba koja jos ne zna sta zeli u zivotu. Svakodnevno mi se mijenja stil odjevanja, muzika koju slusam, nacin na koji gledam na svijet.. Sve se to mijena. Samo znam da neizmjerno volim pjesmu "Forever Young". Originalnu verziju naravno. Sve druge su apsolutno sranje.
Trenutno volim Gossip Girl, ili "Tracericu". Svakodnevno mastam o njihovom nacinu zivota. Naravno, ni ja, kao i vecina moje porodice, ne planiram ostati u Sarajevu cijeli svoj zivot. Zahvalna sam sto imam rodbine u inostranstvu, i prihoda. Mastam o tome kako cu upisati fakultet u New York-u kao moj brat. Zavidim mu, jer mene ceka jos puno muke do tada. Jer ipak, znate kako kazu, "veliki grad pruza velike ljubavi."